Chapter 23

   Ovo su posljednje Davidove riječi: "Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih:  

  Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku.  

  Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu,  

  taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše.  

  Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan Savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja.  

  Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom.  

  Nitko ih se ne dotiče, osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju."  

  Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak među trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput.  

  Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.  

  Ali se on čvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.  

  Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leće, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca.  

  Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu.  

  Trojica između tridesetorice jednom su krenula na put i o početku žetve došla k Davidu u Adulamsku pećinu kad jedna filistejska četa bijaše utaborena u Refaimskoj dolini.  

  David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu.  

  David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?"  

  Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi  

  govoreći: "Ne dao mi Jahve da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažući život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka.  

  Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom.  

  On se odlikovao među tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice.  

  Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame.  

  Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka golema stasa. Egipćanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.  

  To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se među tridesetoricom junaka.  

  Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže.  

  Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema;  

  Šama iz Haroda; Elika iz Haroda;  

  Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe;  

  Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše;  

  Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;  

  Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih;  

  Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka;  

  Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;  

  Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov;  

  Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara;  

  Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona;  

  Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;  

  Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;  

  Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba;  

  Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;  

  Urija Hetit. Svega trideset i sedam.