| Chapter 19 |
1 |
Čuvi to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin.
|
2 |
Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara ebnu i svećeničke starjeine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
|
3 |
Oni mu rekoe: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispjee djeca do rođenja, a nema snage da se rode.
|
4 |
Moda je Jahve, Bog tvoj, čuo to je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ivome i moda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobono za Ostatak koji je jo preostao.'"
|
5 |
Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
|
6 |
on im reče: "Kaite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
|
7 |
Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'"
|
8 |
Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijae čuo da je kralj otiao iz Lakia.
|
9 |
Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izaao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kau Ezekiji:
|
10 |
"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzda, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja!
|
11 |
Ti zna to su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivi ih prokletstvu! A ti, ti li će se spasiti?
|
12 |
Jesu li bogovi spasili narode to su ih unitili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
|
13 |
Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
|
14 |
Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
|
15 |
I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Boe Izraelov, koji stoluje nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
|
16 |
Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga ivoga.
|
17 |
Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;
|
18 |
pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i unitie.
|
19 |
Ali sada, Jahve, Boe na, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini."
|
20 |
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Usliah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.'
|
21 |
Evo riječi to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom mae glavom kći jeruzalemska.
|
22 |
Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
|
23 |
Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnotvom kola ja popeh se na vrh gora, na najvie vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najvie i čemprese ponajljepe. Dosegoh mu vrh najvii i vrt njegov umoviti.
|
24 |
Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuih sve rijeke egipatske.
|
25 |
Čuje li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smiljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometne gradove tvrde u razvaline.
|
26 |
Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim.
|
27 |
Znam kad se die i kad sjeda, kad izlazi i kad se vraća.
|
28 |
Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do uiju mi dođe, prsten ću ti provuć' kroz nozdrve, uzde stavit' u vale, vratit ću te putem kojim si i doao!
|
29 |
A znak nek' ti bude ovo: Ove će se godine jesti to se samo okrÄunÄi, dogodine to samo uzraste, a treće godine sijte i anjite, sadite vinograde, jedite im rod.
|
30 |
Preivjeli iz kuće Judine ilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.
|
31 |
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahvina!
|
32 |
Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni tit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
|
33 |
Vratit će se putem kojim je i doao, u grad ovaj neće ući' - Jahvina je riječ.
|
34 |
Grad ću ovaj titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."
|
35 |
Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
|
36 |
Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
|
37 |
Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubie mačem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
|