Chapter 12

   Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu među junacima pomagači u boju;  

  umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca:  

  vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin;  

  Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom,  

  Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin;  

  Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac;  

  Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani,  

  Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.  

  Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:  

  vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab;  

  četvrti Mišmana, peti Jeremija,  

  šesti Ataj, sedmi Eliel;  

  osmi Johanan, deveti Elzabad,  

  deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.  

  To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom.  

  To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad.  

  Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu.  

  David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!"  

  Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama.  

  Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreći: "Mogao bi prijeći k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava."  

  Kad se, dakle, vraćao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisućnici u Manašeovu plemenu.  

  Oni su pomagali Davidu protiv razbojničkih četa jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.  

  Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor.  

  Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi:  

  Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat.  

  Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto.  

  Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina.  

  Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina;  

  i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza.  

  A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući.  

  Efrajimovih sinova dvadeset tisuća i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.  

  Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida.  

  Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna.  

  Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove.  

  Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima;  

  od Danova plemena dvadeset i osam tisuća i šest stotina naoružanih za boj,  

  a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih.  

  Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem.  

  Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dođoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja.  

  Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući. Braća sve spremiše za njih.  

  Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolača, suha grožđa, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.