| Chapter 11 |
1 |
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
|
2 |
"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
|
3 |
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
|
4 |
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
|
5 |
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
|
6 |
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
|
7 |
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
|
8 |
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?
|
9 |
Duže je od zemlje - šire je od mora!
|
10 |
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
|
11 |
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
|
12 |
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
|
13 |
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
|
14 |
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
|
15 |
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
|
16 |
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
|
17 |
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
|
18 |
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
|
19 |
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
|
20 |
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."
|