| Chapter 11 |
1 |
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
|
2 |
"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac jo i opravdati?
|
3 |
Zar će tvoje trice uutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
|
4 |
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
|
5 |
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
|
6 |
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne moe doumit', znao bi da ti za grijehe račun ite.
|
7 |
Moe li dubine Boje proniknuti, dokučiti savrenstvo Svesilnoga?
|
8 |
Od neba je vie: to jo da učini? Od eola dublje: to jo da mudruje?
|
9 |
Due je od zemlje - ire je od mora!
|
10 |
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
|
11 |
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
|
12 |
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
|
13 |
Ako li srce svoje ti uspravi i ruke svoje prui prema njemu,
|
14 |
ako li zloću iz ruku odbaci i u atoru svom ne da zlu stana,
|
15 |
čisto će čelo moći tad podići, čvrst će biti i bojati se neće.
|
16 |
Svojih se kunja neće sjećat' vie kao ni vode koja je protekla.
|
17 |
Jasnije će tvoj ivot sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
|
18 |
U uzdanju svom ivjet će sigurno i zatićen počivat će u miru.
|
19 |
Kad legne, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju traiti naklonost.
|
20 |
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im vie biti utočita: izdahnut', bit će jedina im nada."
|