| Chapter 18 |
1 |
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
|
2 |
"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
|
3 |
Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
|
4 |
O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
|
5 |
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
|
6 |
Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
|
7 |
Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
|
8 |
Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
|
9 |
Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
|
10 |
Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
|
11 |
Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
|
12 |
Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
|
13 |
Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
|
14 |
Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
|
15 |
U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
|
16 |
Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
|
17 |
Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
|
18 |
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
|
19 |
U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
|
20 |
Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
|
21 |
Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
|