| Chapter 37 |
1 |
Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
|
2 |
Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
|
3 |
Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
|
4 |
iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
|
5 |
Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
|
6 |
Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
|
7 |
svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
|
8 |
U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
|
9 |
S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
|
10 |
Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
|
11 |
I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
|
12 |
kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
|
13 |
Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
|
14 |
Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
|
15 |
Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
|
16 |
Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
|
17 |
Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
|
18 |
Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
|
19 |
DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
|
20 |
Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
|
21 |
Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
|
22 |
Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
|
23 |
Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
|
24 |
Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"
|