| Chapter 17 |
1 |
Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi posluaj, uslii molitvu iz usta iskrenih!
|
2 |
Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide to je pravo.
|
3 |
Istrai mi srce, pohodi noću, ognjem me iskuaj, al' u meni neće nać' bezakonja. Ne zgrijeie usta moja
|
4 |
kao to grijee ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
|
5 |
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
|
6 |
Zazivam te, Boe, ti će me usliit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
|
7 |
Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dumana izbavlja one to se utječu desnici tvojoj.
|
8 |
Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
|
9 |
od zlotvora to na me nasrću. Dumani me bijesni opkoljuju,
|
10 |
bećutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
|
11 |
Koraci njini sad me okruuju, smjeraju da me na zemlju obore;
|
12 |
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću to vreba u potaji.
|
13 |
Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grenika mi ivot mačem spasi,
|
14 |
a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj ivot, kojima eludac puni dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju to im pretekne.
|
15 |
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.
|