| Chapter 18 |
1 |
Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja
|
2 |
Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
|
3 |
Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boe moj, pećino moja kojoj se utječem, tite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
|
4 |
Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dumana bit ću izbavljen.
|
5 |
Valovi smrti okruie mene, prestravie me bujice pogubne.
|
6 |
Uad Podzemlja sputie me, smrtonosne zamke padoe na me:
|
7 |
u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do uiju doprije.
|
8 |
I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmae se temelji gora, pokrenue se, jer On gnjevom planu.
|
9 |
Iz nosnica mu dim se die, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ivo od njega plamsa.
|
10 |
On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
|
11 |
Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
|
12 |
Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
|
13 |
od blijeska pred licem njegovim uga se ugljevlje plameno.
|
14 |
Jahve s neba zagrmje, Svevinjega glas se ori.
|
15 |
Odape strijele i dumane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
|
16 |
Morska se dna pokazae, i temelji svijeta postae goli od strane prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
|
17 |
On prui s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
|
18 |
Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dumana mojih jačih od mene.
|
19 |
Navalie na me u dan zlosretni, ali me Jahve zatiti,
|
20 |
na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
|
21 |
Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
|
22 |
jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
|
23 |
Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
|
24 |
do sri odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
|
25 |
Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
|
26 |
S prijateljem ti si prijatelj, potenu potenjem uzvraća.
|
27 |
S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigrava,
|
28 |
jer narodu ponienu spasenje donosi, a poniava oči ohole.
|
29 |
Jahve, ti moju svjetiljku uie, Boe, tminu moju obasjava:
|
30 |
s tobom udaram na čete dumanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
|
31 |
Savreni su puti Gospodnji, i riječ je Boja ognjem kuana. On, samo on, tit je svima koji se k njemu utječu.
|
32 |
Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naega?
|
33 |
Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,
|
34 |
noge mi dade brze k'o u koute i postavi me na visine čvrste,
|
35 |
ruke mi za borbu uvjeba i miice da luk mjedeni napinju.
|
36 |
Daje mi tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dri, tvoja me briljivost uzvisi.
|
37 |
Pouzdanje daje mom koraku, i noge mi vie ne posrću.
|
38 |
Pognah svoje dumane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne unitih.
|
39 |
Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi lee.
|
40 |
Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloi.
|
41 |
Ti dumane moje u bijeg natjera, i rasprih one koji su me mrzili.
|
42 |
Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.
|
43 |
Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.
|
44 |
Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah slui mi.
|
45 |
Svaki moj apat pokorno on slua, sinovi tuđinci meni laskaju;
|
46 |
sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze drćuć' iz svojih utvrda.
|
47 |
ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
|
48 |
Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
|
49 |
Od dumana me mojih izbavlja i nad protivnike me moje izdie, ti mene od čovjeka silnika spasava.
|
50 |
Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
|
51 |
umnoio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
|