| Chapter 27 |
1 |
Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je tit ivota moga: pred kime da strepim?
|
2 |
Kad navale na me zlotvori da mi tijelo deru, protivnici moji i dumani, oni posrću i padaju.
|
3 |
Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
|
4 |
Za jedno molim Jahvu, samo to ja traim: da ivim u Domu Jahvinu sve dane ivota svoga, da uivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.
|
5 |
U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovitu atora svoga, na hridinu on me uzdie.
|
6 |
I sada izdiem glavu iznad dumana oko sebe. U njegovu ću atoru prinositi rtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati.
|
7 |
Sluaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, uslii me!
|
8 |
Moje mi srce govori: "Trai lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja traim.
|
9 |
Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Boe, Spasitelju moj!
|
10 |
Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.
|
11 |
Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.
|
12 |
Bijesu dumana mojih ne predaj me, jer ustadoe na mene svjedoci lani koji daću nasiljem.
|
13 |
Vjerujem da ću uivati dobra Jahvina u zemlji ivih.
|
14 |
U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!
|