| Chapter 78 |
1 |
Poučna pjesma. Asafova. Posluaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
|
2 |
Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
|
3 |
Ono to čusmo i saznasmo, to nam kazivahu oci,
|
4 |
nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna to ih učini.
|
5 |
Svjedočanstvo podie on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono to naredi ocima naim oni djeci svojoj objave,
|
6 |
da sazna budući narataj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
|
7 |
da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bojih, već da vre zapovijedi njegove,
|
8 |
kako ne bi bili, kao oci njihovi, narataj buntovan, prkosan - narataj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
|
9 |
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenue leđa.
|
10 |
Saveza s Bogom ne odrae i ne htjedoe hoditi po Zakonu njegovu.
|
11 |
Zaboravie na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
|
12 |
Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
|
13 |
On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdie.
|
14 |
Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
|
15 |
U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
|
16 |
Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
|
17 |
A oni jednako grijeie, prkosie Vinjem u pustinji.
|
18 |
Boga su kuali u srcima svojim ituć' jela svojoj pohlepnosti.
|
19 |
Prigovarali su Bogu i pitali: "Moe li Gospod stol u pustinji prostrti?
|
20 |
Eno, udari u hrid, i voda poteče i provree potoci: a moe li dati i kruha, i mesa pruiti svome narodu?"
|
21 |
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela,
|
22 |
jer ne vjerovae Bogu niti se u njegovu pomoć uzdae.
|
23 |
Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
|
24 |
k'o kiu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
|
25 |
Čovjek blagovae kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
|
26 |
Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom junjak dovede.
|
27 |
Prosu na njih mesa k'o praine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
|
28 |
Padoe usred njihova tabora i oko atora njihovih.
|
29 |
Jeli su i nasitili se, elju njihovu on im ispuni.
|
30 |
Jo nisu svoju utaili pohlepu i jelo im jo bjee u ustima,
|
31 |
kad se srdba Boja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
|
32 |
Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u čudesna djela njegova.
|
33 |
I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svretkom.
|
34 |
Kad ih ubijae, traie ga i opet pitahu za Boga;
|
35 |
spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov otkupitelj.
|
36 |
Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
|
37 |
Njihovo srce s njime ne bijae, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
|
38 |
A on im milosrdno grijeh pratao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jaroću.
|
39 |
Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se vie.
|
40 |
Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga u samotnom kraju!
|
41 |
Sve nanovo iskuavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
|
42 |
ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dumana izbavi,
|
43 |
ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
|
44 |
U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
|
45 |
Posla na njih obade da ih deru i abe da ih more.
|
46 |
I predade skakavcu etvu njihovu, i plod muke njihove deraču.
|
47 |
Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
|
48 |
I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
|
49 |
Obori na njih svu estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
|
50 |
I put gnjevu svojem otvori: ne potedje im ivot od smrti, ivotinje im izruči poasti.
|
51 |
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u atorju Hamovu.
|
52 |
I povede narod svoj kao ovce i vođae ih kao stado kroz pustinju.
|
53 |
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dumane njihove.
|
54 |
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove to mu ih osvoji desnica.
|
55 |
Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli batinu, pod atorjem njihovim naseli plemena izraelska.
|
56 |
A oni iskuavali i gnjevili Boga Vinjega i nisu drali zapovijedi njegovih.
|
57 |
Otpadoe, iznevjerie se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajie.
|
58 |
Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe kumirima svojim.
|
59 |
Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
|
60 |
I napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s ljudima.
|
61 |
Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dumanske.
|
62 |
Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju batinu.
|
63 |
Mladiće njihove oganj proguta, ne udae se djevice njihove.
|
64 |
Svećenici njihovi padoe od mača, ne zaplakae Óudove njihove.
|
65 |
Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
|
66 |
Udari otraga dumane svoje, sramotu im vječitu zadade.
|
67 |
On odbaci ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
|
68 |
već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
|
69 |
Sagradi Svetite k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
|
70 |
Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
|
71 |
odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, batinu njegovu.
|
72 |
I pasao ih je srcem čestitim i briljivim rukama vodio.
|