| Chapter 104 |
1 |
Blagoslivljaj Jahvu, duo moja, Jahve, Boe moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
|
2 |
svjetloću ogrnut kao platem! Nebo si razapeo kao ator,
|
3 |
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi kola svoja, na krilima vjetrova putuje.
|
4 |
Vjetrove uzima za glasnike, a arki oganj za slugu svojega.
|
5 |
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
|
6 |
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
|
7 |
na tvoju se prijetnju povukoe, od tvoje grmljavine zadrhtae.
|
8 |
Bregovi se digoe, doline spustie na mjesto koje si im odredio.
|
9 |
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
|
10 |
Izvore svraća u potoke to ubore među brdima.
|
11 |
Oni poje sve ivine poljske, divlji magarci eđ gase u njima.
|
12 |
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
|
13 |
Ti natapa bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
|
14 |
Ti daje te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
|
15 |
i vino to razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvjei i da kruh okrijepi srce čovjeku.
|
16 |
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
|
17 |
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
|
18 |
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonite.
|
19 |
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
|
20 |
Kad razastre tmine i noć se spusti, tad se uljaju u njoj ivotinje umske.
|
21 |
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu trae.
|
22 |
Kad sunce ograne, nestaju i lijeu na leaje.
|
23 |
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
|
24 |
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
|
25 |
Eno mora, velika i iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, ivotinje male i velike.
|
26 |
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
|
27 |
I sva ova bića eljno čekaju da ih nahrani na vrijeme.
|
28 |
Daje li im, tada sabiru: otvara li ruku, nasite se dobrima.
|
29 |
Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
|
30 |
Poalje li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja lice zemlje.
|
31 |
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
|
32 |
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
|
33 |
Pjevat ću Jahvi dokle god ivim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
|
34 |
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
|
35 |
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbonika nek' vie ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, duo moja! Aleluja!
|