| Chapter 107 |
1 |
Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
|
2 |
Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dumanske
|
3 |
i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
|
4 |
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
|
5 |
Gladni su bili, eđu izmoreni, dua je klonula u njima.
|
6 |
Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istre iz svih nevolja.
|
7 |
Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
|
8 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
9 |
Jer gladnu duu on nasiti, duu izgladnjelu on napuni dobrima.
|
10 |
U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvođima,
|
11 |
jer su prkosili besjedama Bojim i prezreli naum Svevinjega.
|
12 |
Srce im stoga skri patnjama: posrtahu, a ne bjee nikog da im pomogne.
|
13 |
Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
|
14 |
Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
|
15 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
16 |
Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
|
17 |
Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispatajuć' svoje opačine:
|
18 |
svako se jelo gadilo dui njihovoj, do vrata smrti oni dođoe.
|
19 |
Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
|
20 |
Riječ svoju posla da ih ozdravi i ivot im spasi od jame grobne.
|
21 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
22 |
Nek' prinose rtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
|
23 |
Oni koji lađama zaplovie morem da po vodama silnim trguju:
|
24 |
oni vidjee djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
|
25 |
On reče i olujni se vjetar uzvitla to u visinu die valove mora.
|
26 |
Do neba se dizahu, u bezdan se sputahu, u nevolji dua im ginula.
|
27 |
Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
|
28 |
Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
|
29 |
Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoe.
|
30 |
Obradovae se tiini, u eljenu luku on ih povede.
|
31 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
32 |
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
|
33 |
On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u ednu zemlju;
|
34 |
plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće itelja njezinih.
|
35 |
On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
|
36 |
i naseli ondje izgladnjele te podigoe grad gdje će ivjeti.
|
37 |
Zasijae njive, posadie vinograde to im donijee obilnu ljetinu.
|
38 |
I on ih blagoslovi te se namnoie silno i stada im se ne smanjie.
|
39 |
Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
|
40 |
Onaj to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
|
41 |
Iz nevolje pÓodie ubogog i obitelji k'o stada ÓumnoÄi.
|
42 |
Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
|
43 |
Tko je mudar nek' o svemu tom razmilja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
|