| Chapter 142 |
1 |
Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva.
|
2 |
Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
|
3 |
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
|
4 |
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
|
5 |
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
|
6 |
K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
|
7 |
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
|
8 |
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
|