| Chapter 1 |
1 |
Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
|
2 |
da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
|
3 |
da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
|
4 |
da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
|
5 |
kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
|
6 |
da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
|
7 |
Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
|
8 |
Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
|
9 |
Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
|
10 |
Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
|
11 |
ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
|
12 |
da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;
|
13 |
naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
|
14 |
bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu."
|
15 |
Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
|
16 |
Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
|
17 |
Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
|
18 |
A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
|
19 |
Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
|
20 |
Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
|
21 |
propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
|
22 |
"Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
|
23 |
Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
|
24 |
Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
|
25 |
Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
|
26 |
zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
|
27 |
kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
|
28 |
Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
|
29 |
Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
|
30 |
niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
|
31 |
Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
|
32 |
Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
|
33 |
A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."
|