| Chapter 14 |
1 |
enska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
|
2 |
Tko ivi s potenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
|
3 |
U luđakovim je ustima iba za oholost njegovu, a mudre tite vlastite usne.
|
4 |
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je etva od snage bikove.
|
5 |
Istinit svjedok ne lae, a krivi svjedok iri la.
|
6 |
Podsmjevač trai mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
|
7 |
Idi od čovjeka bezumna jer neće upoznati usne to zbore znanje.
|
8 |
Mudrost je pametna čovjeka u tom to pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
|
9 |
Luđacima je grijeh ala, a milost je Boja s potenima.
|
10 |
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne moe dijeliti nitko drugi.
|
11 |
Dom opakih propast će, a ator će pravednika procvasti.
|
12 |
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
|
13 |
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
|
14 |
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
|
15 |
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
|
16 |
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
|
17 |
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
|
18 |
Glupaci batine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
|
19 |
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
|
20 |
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogata ima mnogo ljubitelja.
|
21 |
Grijei tko prezire blinjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
|
22 |
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
|
23 |
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromatvo.
|
24 |
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
|
25 |
Istinit svjedok izbavlja due, a tko lai iri, taj je varalica.
|
26 |
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočite.
|
27 |
Strah Gospodnji izvor je ivota: on izbavlja od zamke smrti.
|
28 |
Mnotvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
|
29 |
Tko se teko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
|
30 |
Mirno je srce ivot tijelu, a ljubomor je gnjile u kostima.
|
31 |
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
|
32 |
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočite.
|
33 |
U razumnu srcu mudrost počiva, a to je u bezumnome, to se i pokae.
|
34 |
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
|
35 |
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
|