| Chapter 3 |
1 |
Po leaju svome, u noćima, traila sam onoga koga ljubi dua moja, traila sam ga, ali ga nisam nala.
|
2 |
Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima trait ću onoga koga ljubi dua moja: traila sam ga, ali ga nisam nala.
|
3 |
Sretoe me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi dua moja?"
|
4 |
Tek to pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi dua moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u lonicu roditeljke svoje.
|
5 |
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
|
6 |
to se to die iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih praaka mirodijskih?
|
7 |
Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje ezdeset krnih momaka između najkrnijih u Izraelu.
|
8 |
Svi su vični mačevima, za rat su izvjebani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih.
|
9 |
Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga.
|
10 |
Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedite od grimiza, unutra je sve ukraeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih.
|
11 |
Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.
|