| Chapter 7 |
1 |
Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! to ćete vidjeti na Sulamki koja plee u dva zbora?
|
2 |
Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
|
3 |
Pupak ti je kao okrugla čaa koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog penice ograđen ljiljanima.
|
4 |
Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca koutina.
|
5 |
Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska to gleda prema Damasku.
|
6 |
Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
|
7 |
Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, među milinama!
|
8 |
Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
|
9 |
Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrke njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
|
10 |
Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao to teče na usnama usnulih.
|
11 |
Ja pripadam dragome svome i on je eljan mene.
|
12 |
Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
|
13 |
Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grođe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
|
14 |
Mandragore ire miris, u naim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdrai moj!
|