| Chapter 51 |
1 |
Ovako govori Jahve: "Gle, ja podiem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog vjetar zatornički.
|
2 |
Poslat ću na Babilon vijače da ga viju i proreetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,
|
3 |
nek' strijelac luka ne odlae, nek' ne skida oklopa! Ne tedite mladića njihovih, svu mu vojsku kleto unitite!
|
4 |
Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim."
|
5 |
Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.
|
6 |
Bjeite iz Babilona, nek' svak' spasi ivot svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaća po zasluzi!
|
7 |
Babilon bijae pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opie, i zato se puci obezumie.
|
8 |
Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potraite balzama rani njegovoj: moda će ozdravit'!
|
9 |
Liječili smo Babilon, al' se ne izliječi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i die se pod oblake.
|
10 |
Jahve je iznio pravdu nau! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga naega.
|
11 |
Naotrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov.
|
12 |
Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte strae! Postavite straare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve to naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona.
|
13 |
O, ti to prebiva na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svretak dođe, kraj tvojoj lakomosti.
|
14 |
ivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima, zaorit će protiv tebe vika bojna."
|
15 |
On snagom svojom stvori zemlju, mudroću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.
|
16 |
Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake die s kraja zemlje: stvara kii munje, vjetar izvodi iz skrovita njegovih.
|
17 |
Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.
|
18 |
Isprazni su oni, smijene tvorevine, propast će u dan kazne.
|
19 |
'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je batine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.
|
20 |
Ti si mi bio malj, oruje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva.
|
21 |
Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača.
|
22 |
Pomlatih tobom čovjeka i enu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.
|
23 |
Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače.
|
24 |
Ali na vae oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učinie Sionu - riječ je Jahvina.
|
25 |
"Evo me na te, Goro zatornice - riječ je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu.
|
26 |
Iz tebe vie neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit će vječna pustinja" - riječ je Jahvina.
|
27 |
Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog među narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Akenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci!
|
28 |
Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju.
|
29 |
Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.
|
30 |
Neboje babilonske odustae od borbe, u utvrdama posjedae, nesta sile njihove: postadoe kao ene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima.
|
31 |
Teklič tekliča prestie, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,
|
32 |
prijelazi zaposjednuti, tvrđave ognjem popaljene, a ratnici prestraeni.
|
33 |
Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; jo malo, i doći će joj vrijeme etve."
|
34 |
Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbuinu, iz mog me istjerao Edena.
|
35 |
"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem.
|
36 |
Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasuit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove.
|
37 |
Babilon će biti hrpa ruevina, brlog čagljima, uas i ruglo, kraj nenastanjen.
|
38 |
Svi zajedno riču k'o lavovi, zavijaju kao lavići.
|
39 |
Kad se ugriju, priredit će im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vječnim snom, da se vie ne probude - riječ je Jahvina.
|
40 |
Odvest ću ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."
|
41 |
"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strailo narodima?
|
42 |
Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.
|
43 |
Gradovi mu pusto postali, zemlja suha, pustara: čovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin čovječji."
|
44 |
"Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet to je progutao. Neće vie k njemu hrliti narodi, sruit će se babilonske zidine.
|
45 |
Izađi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi ivot svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina!
|
46 |
Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa to se zemljom ire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i to u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje.
|
47 |
Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni leat' posred grada.
|
48 |
Tada će nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve to je na njima, jer će sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - riječ je Jahvina!
|
49 |
I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao to su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.
|
50 |
Vi to umakoste maču, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:
|
51 |
'Stidjeli smo se sluajuć' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuđinci nahrupie u Svetite Doma Jahvina.'
|
52 |
Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici.
|
53 |
Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju će zapovijed na nj navalit' pustonici" - riječ je Jahvina.
|
54 |
Čujte vapaj iz Babilona, i straan poraz iz zemlje kaldejske!
|
55 |
Jer sam Jahve pustoi Babilon, on stiava stranu buku njegovu: bučili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.
|
56 |
Jest, pustonik dođe na Babilon, uhvaćeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaća po zasluzi!
|
57 |
"Opojit ću mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vječnim snom pa se vie ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama.
|
58 |
Ovako govori Jahve nad Vojskama: "iroke zidine babilonske bit će do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit će ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mučili!"
|
59 |
Evo zapovijedi to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijae veliki komornik.
|
60 |
Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon - sva ona prorotva napisana protiv Babilona.
|
61 |
Jeremija reče Seraji: "Kad dođe u Babilon, iti prigodu da obznani sve ove riječi.
|
62 |
I reci: 'Jahve, ti sam reče da će zatrti ovo mjesto te u njemu ničega vie neće biti, ni čovjeka ni ivinčeta, nego će postati vječna pustinja.'
|
63 |
Kad pročita ovu knjigu, zavei je za kamen i baci uEufrat.
|
64 |
I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se vie podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'" To su riječi Jeremijine.
|