| Chapter 1 |
1 |
Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.
|
2 |
Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utjei, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjerie i postae joj neprijatelji.
|
3 |
Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu tekom. Sad ivi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustiu u tjesnacima.
|
4 |
Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdiu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine.
|
5 |
Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otila u izgnanstvo pred tlačiteljem.
|
6 |
Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoe k'o ovnovi koji pae ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča.
|
7 |
Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dumanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne prui. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti.
|
8 |
Teko sagrijei Jeruzalem, postade kao nečistoća enina. Svi to ga tovahu, sada ga preziru: jer vidjee golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće.
|
9 |
Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao to ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tjei. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje."
|
10 |
Neprijatelj posee rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetite, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.
|
11 |
Sav narod njegov jeca, traeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.
|
12 |
Svi vi to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan estokog gnjeva svoga!
|
13 |
S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oalosti za sva vremena.
|
14 |
Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti.
|
15 |
Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uniti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu.
|
16 |
Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tjeitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraeni, odveć silan bijae neprijatelj.
|
17 |
Sion prua ruke: nema mu tjeitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strailo.
|
18 |
Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoe u izgnanstvo!
|
19 |
Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevarie. Moji svećenici i starjeine pogiboe u gradu traeći hrane da bi ponovo ivnuli.
|
20 |
Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt.
|
21 |
Čuj kako stenjem: nema mi tjeitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju to si to učinio! Daj da dođe dan to si ga objavio, da njima bude kao meni.
|
22 |
Neka se pokae sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdiem, a srce moje tuguje.
|