| Chapter 1 |
1 |
Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu.
|
2 |
Čujte ovo, starci, počujte, svi itelji zemlje! Je li ovakvo to ikad bilo u vae dane il' u dane vaih otaca?
|
3 |
Recite ovo svojim sinovima, vai sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.
|
4 |
to ostavi aka, prodrije skakavac, to ostavi skakavac, prodrije gusjenica, to ostavi gusjenica, prodrije ljupilac.
|
5 |
Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tuite za novim vinom: iz usta vam je oteto.
|
6 |
Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice.
|
7 |
Opustoi mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele.
|
8 |
Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim.
|
9 |
Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tue svećenici, sluge Jahvine.
|
10 |
Opustoeno polje, zemlja poharana. Poharano ito, vino propade, presahnu ulje.
|
11 |
Tugujte, teaci, kukajte, vinogradari, za penicom i za ječmom, jer propade etva poljska.
|
12 |
Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasui. Da, nestade radosti između sinova ljudskih.
|
13 |
Svećenici, opaite kostrijet i tuite! Slubenici rtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, slubenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga naeg nesta prinosnice i ljevanice!
|
14 |
Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starjeine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:
|
15 |
"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevinjeg.
|
16 |
Ne ičeznu li hrana pred naim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga naega?
|
17 |
Istrunu zrnje pod grudama; puste su itnice, poruene spreme jer ita nesta.
|
18 |
Kako li stoka uzdie! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema pae. Čak i stada ovaca kaznu podnose.
|
19 |
Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali panjake pustinjske, plamen saga sva stabla poljska.
|
20 |
Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presuie potoci, oganj popali panjake pustinjske.
|