| Chapter 3 |
1 |
Teko gradu krvničkom, pun je lai, prepun grabea, s pljačkanjem on ne prestaje!
|
2 |
Sluajte! Pucaju bičem! Sluajte! tropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju.
|
3 |
Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče!
|
4 |
Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjete čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima.
|
5 |
"Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.
|
6 |
Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izloiti na stup sramote.
|
7 |
Svaki koji te vidi, bjeat će od tebe. Reći će: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je moe poaliti? Gdje joj naći tjeitelje?"
|
8 |
Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
|
9 |
Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici.
|
10 |
A i ona je otila u progonstvo, morala je ići u suanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskrćima; za ugledne ljude njezine bacali su drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
|
11 |
Tako će i ti biti slomljena, bit će svladana; tako će i ti morati traiti utočite pred dumaninom.
|
12 |
Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih eli jesti.
|
13 |
Gledaj svoj narod: sve je ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sagao tvoje prijevornice.
|
14 |
Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku.
|
15 |
A ipak će te oganj saeći i mač potamaniti. Namnoi se kao kukci, namnoi se kao skakavci;
|
16 |
[16a] umnoi svoje trgovce da ih bude vie nego zvijezda na nebu,
|
17 |
[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilaca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.
|
18 |
Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj rasprio po gorama, nitko ga vie ne moe sakupiti.
|
19 |
Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju pljeću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?
|