| Chapter 9 |
1 |
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
|
2 |
Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"
|
3 |
A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"
|
4 |
Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima?
|
5 |
Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'?
|
6 |
Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!"
|
7 |
I on usta te ode kući.
|
8 |
Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
|
9 |
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.
|
10 |
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
|
11 |
Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?"
|
12 |
A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.
|
13 |
Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
|
14 |
Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?"
|
15 |
Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!"
|
16 |
"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa."
|
17 |
"I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva."
|
18 |
Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će."
|
19 |
Isus usta te s učenicima pođe za njim.
|
20 |
I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.
|
21 |
Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se."
|
22 |
A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa.
|
23 |
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa
|
24 |
reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.
|
25 |
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.
|
26 |
I razglasi se to po svem onom kraju.
|
27 |
Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"
|
28 |
A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"
|
29 |
Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri."
|
30 |
I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"
|
31 |
Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
|
32 |
Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.
|
33 |
Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!"
|
34 |
A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle."
|
35 |
I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
|
36 |
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
|
37 |
Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo.
|
38 |
Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."
|