Chapter 14

   U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa  

  pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."  

  Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.  

  Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"  

  Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.  

  Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.  

  Zato se zakle dati joj što god zaište.  

  A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."  

  Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.  

  Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.  

  I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.  

  A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.  

  Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.  

  Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.  

  Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."  

  A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."  

  Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."  

  A on će im: "Donesite mi ih ovamo."  

  I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.  

  I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.  

  A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.  

  I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.  

  A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.  

  Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.  

  O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.  

  A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.  

  Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"  

  Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"  

  A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.  

  Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"  

  Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"  

  Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.  

  A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"  

  Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.  

  I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike  

  te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.