Chapter 14

   Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.  

  Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."  

  I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.  

  A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti?  

  Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.  

  A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.  

  Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.  

  Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.  

  Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."  

  A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.  

  Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.  

  Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"  

  On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim  

  pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'  

  I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite."  

  Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.  

  A uvečer dođe on s dvanaestoricom.  

  I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."  

  Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"  

  A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.  

  Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"  

  I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje."  

  I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.  

  A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.  

  Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem."  

  Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.  

  I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.  

  Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."  

  Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!"  

  A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti."  

  Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili.  

  I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."  

  I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba  

  pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"  

  Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.  

  Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"  

  I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?  

  Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."  

  Opet ode i pomoli se istim riječima.  

  Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.  

  Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!  

  Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!"  

  Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.  

  A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!"  

  I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga.  

  Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.  

  A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.  

  Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.  

  Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"  

  I svi ga ostave i pobjegnu.  

  A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,  

  no on ostavi plahtu i gol pobježe.  

  Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.  

  Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.  

  A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.  

  Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.  

  Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:  

  "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"  

  Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.  

  Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?  

  A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"  

  A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."  

  Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?  

  Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.  

  I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati.  

  I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;  

  ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom."  

  On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.  

  Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!"  

  On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!"  

  On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"  

  I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.