| Chapter 14 |
1 |
Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
|
2 |
Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
|
3 |
Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li doputeno subotom liječiti ili nije?"
|
4 |
A oni mukom ponikoe. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.
|
5 |
A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga bre bolje izvući i u dan subotni?"
|
6 |
I ne mogoe mu na to odgovoriti.
|
7 |
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
|
8 |
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji časniji od tebe,
|
9 |
te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada će, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
|
10 |
Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navie!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
|
11 |
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponien, a koji se ponizuje, bit će uzvien."
|
12 |
A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuje objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
|
13 |
Nego kad priređuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
|
14 |
Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
|
15 |
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem!"
|
16 |
A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.
|
17 |
I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'
|
18 |
A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'
|
19 |
Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuati ih. Molim te, ispričaj me.'
|
20 |
Treći reče: 'Oenio sam se i zato ne mogu doći.'"
|
21 |
"Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
|
22 |
I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je to si naredio i jo ima mjesta.'
|
23 |
Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'
|
24 |
A kaem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
|
25 |
S njim je zajedno putovalo silno mnotvo. On se okrene i reče im:
|
26 |
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj učenik!
|
27 |
I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj učenik!"
|
28 |
"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati trokove ima li čime dovriti:
|
29 |
da ga ne bi - poto već postavi temelj, a ne mogne dovriti - počeli ismjehivati svi koji to vide:
|
30 |
'Ovaj čovjek poče graditi, a ne moe dovriti!'
|
31 |
Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća moe presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?
|
32 |
Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat će poslanstvo da zaite mir."
|
33 |
"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj učenik."
|
34 |
"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
|
35 |
Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojite. Van se baca. Tko ima ui da čuje, neka čuje!"
|