Chapter 2

   Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.  

  Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.  

  Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju."  

  Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"  

  Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!"  

  A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.  

  Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.  

  Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.  

  Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika  

  i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada."  

  Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.  

  Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.  

  Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.  

  U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.  

  I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,  

  a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."  

  Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.  

  Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?"  

  Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."  

  Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?"  

  No on je govorio o hramu svoga tijela.  

  Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.  

  Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.  

  No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao  

  i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.