Chapter 1

   Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -  

  koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim  

  o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,  

  postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,  

  po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane  

  među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:  

  svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.  

  Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.  

  Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se  

  u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.  

  Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo -  

  da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.  

  A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.  

  Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.  

  Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.  

  Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.  

  Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.  

  Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.  

  Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.  

  Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.  

  Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.  

  Gradeći se mudrima, poludješe i  

  zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.  

  Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,  

  oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.  

  Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,  

  a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  

  I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,  

  puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,  

  klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,  

  nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.  

  Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.