| Chapter 8 |
1 |
Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!
|
2 |
Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.
|
3 |
Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu
|
4 |
da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.
|
5 |
Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:
|
6 |
težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.
|
7 |
Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.
|
8 |
Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.
|
9 |
A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
|
10 |
I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
|
11 |
Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
|
12 |
Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!
|
13 |
Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
|
14 |
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
|
15 |
Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"
|
16 |
Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;
|
17 |
ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
|
18 |
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
|
19 |
Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:
|
20 |
stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.
|
21 |
Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.
|
22 |
Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
|
23 |
Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
|
24 |
Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?
|
25 |
Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
|
26 |
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.
|
27 |
A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
|
28 |
Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
|
29 |
Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
|
30 |
Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
|
31 |
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
|
32 |
Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
|
33 |
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!
|
34 |
Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!
|
35 |
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
|
36 |
Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.
|
37 |
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
|
38 |
Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
|
39 |
ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
|