| Chapter 5 |
1 |
Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
|
2 |
On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.
|
3 |
Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
|
4 |
I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
|
5 |
Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
|
6 |
po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
|
7 |
On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
|
8 |
premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
|
9 |
i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -
|
10 |
proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
|
11 |
O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
|
12 |
Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
|
13 |
Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je.
|
14 |
A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
|