| Chapter 1 |
1 |
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljenitva pozdrav.
|
2 |
Pravom radoću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kunje
|
3 |
znajući da prokuanost vae vjere rađa postojanoću.
|
4 |
Ali neka postojanost bude na djelu savrena da budete savreni i potpuni, bez ikakva nedostataka.
|
5 |
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ite od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
|
6 |
Ali neka ite s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
|
7 |
Neka takav ne misli da će primiti to od Gospodina -
|
8 |
čovjek due dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
|
9 |
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvienjem,
|
10 |
a bogata svojim ponienjem. Ta proći će kao cvijet trave:
|
11 |
sunce ogranu arko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; draest mu lica propade. Tako će i bogata na stazama svojim usahnuti.
|
12 |
Blago čovjeku koji trpi kunju: prokuan, primit će vijenac ivota koji je Gospodin obećao onima to ga ljube.
|
13 |
Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne moe biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
|
14 |
Nego svakoga napastuje njegova pouda koja ga privlači i mami.
|
15 |
Pouda zatim, zatrudnjevi, rađa grijehom, a grijeh izvren rađa smrću.
|
16 |
Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
|
17 |
Svaki dobar dar, svaki savren poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.
|
18 |
Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
|
19 |
Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da slua, spor da govori, spor na srdbu.
|
20 |
Jer srdba čovjekova ne čini pravde Boje.
|
21 |
Zato odloite svaku prljavtinu i preostalu zloću i sa svom krotkoću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti due vae.
|
22 |
Budite vritelji riječi, a ne samo sluatelji, zavaravajući sami sebe.
|
23 |
Jer ako je tko sluatelj riječi, a ne i izvritelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:
|
24 |
promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijae.
|
25 |
A koji se oglÄedÄa u savrenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan sluatelj nego djelotvoran izvritelj, blaen će biti u svem djelovanju svome.
|
26 |
Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
|
27 |
Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
|