Chapter 13

   Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora.  

  Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.  

  Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.  

  Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.  

  Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu.  

  Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara.  

  Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo.  

  Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene.  

  Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.  

  Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.  

  Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.  

  Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.  

  Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.  

  Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.  

  Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je.  

  Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću.  

  Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.  

  Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti.  

  Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.  

  Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.  

  Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.  

  Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku.  

  Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.  

  Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.  

  Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.