| Chapter 15 |
1 |
Prorotvo o Moabu. Obnoć opustoen, aptom pade Ar Moab! Obnoć opustoen, aptom pade Kir Moab!
|
2 |
Uspinju se u hram dibonski, na uzviice da plaču; nad Nebom i nad Medebom Moab nariče! Sve su glave ostriene, a sve brade obrijane;
|
3 |
na ulicama oblače vreće, na njegovim krovovima leleču! Na njegovim trgovima svi nariču i suze prolijevaju.
|
4 |
Jauču Hebon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato drću bokovi Moabu, strepi dua njegova;
|
5 |
srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući; putem horonajimskim razlijee se jauk nad propaću.
|
6 |
Da! Vode nimrimske postadoe pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila vie nema.
|
7 |
Zato stečevinu koju stekoe i ono to pritedjee nose preko Potoka vrba.
|
8 |
Da! Jauk se razlijee po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima.
|
9 |
Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo jednu nesreću dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preivjele u zemlji.
|