| Chapter 16 |
1 |
aljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske.
|
2 |
Kao razbjegle ptice, kao raspreno gnijezdo bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima.
|
3 |
Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.
|
4 |
Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustonikom. Kad se skonča tlačitelj, kad nestane pustonika, kad ugnjetač ičezne iz zemlje,
|
5 |
učvrstit će se prijesto u blagosti i na njemu će vjerno stolovati, u atoru Davidovu, sudac koji pravo ite i pravdu čini.
|
6 |
Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
|
7 |
Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grođanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni.
|
8 |
Jer uvenue nasadi hebonski, trsje sibmansko, i liće su mu pomlatili gospodari naroda. Sezae do Jazera, zamicae u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.
|
9 |
Zato plačem za trsjem sibmanskim kao to plače Jazer, suzama te ja zalijevam, Hebone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se začu;
|
10 |
nestade iz voćnjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kliče se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.
|
11 |
Zato utroba moja za Moabom poput harfe drće, a grudi mi za Kir Hereom.
|
12 |
Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzviicama dolazeći u svetite da se moli: nita postići neće.
|
13 |
Ovo je riječ koju nekoć reče Jahve protiv Moaba.
|
14 |
A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamničke, slava će Moabova, sa svim velikim mnotvom njegovim, potamnjeti, a to od nje ostane, bit će maleno, slabo i nemoćno."
|