| Chapter 3 |
1 |
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
|
2 |
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
|
3 |
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
|
4 |
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
|
5 |
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
|
6 |
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
|
7 |
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
|
8 |
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
|
9 |
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
|
10 |
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
|
11 |
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
|
12 |
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
|
13 |
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
|
14 |
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
|
15 |
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
|
16 |
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
|
17 |
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
|
18 |
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
|
19 |
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
|
20 |
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
|
21 |
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
|
22 |
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
|
23 |
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
|
24 |
"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
|
25 |
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
|
26 |
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
|
27 |
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
|
28 |
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
|
29 |
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
|
30 |
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
|
31 |
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
|
32 |
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
|
33 |
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
|
34 |
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
|
35 |
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
|
36 |
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
|
37 |
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
|
38 |
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
|
39 |
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
|
40 |
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
|
41 |
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
|
42 |
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
|
43 |
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
|
44 |
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
|
45 |
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
|
46 |
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
|
47 |
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
|
48 |
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
|
49 |
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
|
50 |
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
|
51 |
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
|
52 |
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
|
53 |
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
|
54 |
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
|
55 |
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
|
56 |
Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
|
57 |
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
|
58 |
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
|
59 |
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
|
60 |
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
|
61 |
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
|
62 |
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
|
63 |
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
|
64 |
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
|
65 |
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
|
66 |
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
|