| Chapter 4 |
1 |
Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
|
2 |
Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčiće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!
|
3 |
Čak i akali pruaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postae okrutne kao nojevi u pustinji.
|
4 |
Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od eđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga prui.
|
5 |
Oni to se nekoć sladie biranim jelima ginu po ulicama; nekoć noeni u grimizu, sada se valjaju po bunitu.
|
6 |
Veći bijae zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, to u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne die na nju.
|
7 |
Njeni mladići bijahu nekoć čići od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.
|
8 |
Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se vie na ulici. Koa im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
|
9 |
Kako su sretni oni to ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
|
10 |
ene, tako njene, kuhae djecu svoju, njima se hranie za propasti Kćeri naroda moga.
|
11 |
Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdbu svoju, na Sionu raspirio poar to saie i same temelje njegove.
|
12 |
Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovnitvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -
|
13 |
zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!
|
14 |
K'o slijepi teturahu ulicama, omateni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.
|
15 |
"Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoe poganima, al' ne smjedoe ondje ostati.
|
16 |
Rasprilo ih lice Jahvino, on ih vie nije gledao. Ne potuju vie svećenikÄa, ne saaljuju staraca.
|
17 |
Već nam oči ičiljee ičekujući pomoć, ali uzalud; s kula naih zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne moe spasiti.
|
18 |
Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Blii nam se kraj, navrili nam se dani, na konac dolazi.
|
19 |
Nai gonitelji bijahu bri od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.
|
20 |
Na ivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj ivjet ćemo među narodima."
|
21 |
Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja ivi u zemlji Usu: doći će i do tebe čaa, opit će se i razgoliti.
|
22 |
Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te vie u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.
|