| Chapter 5 |
1 |
Spomeni se, Jahve, to nas je snalo, pogledaj, vidi sramotu nau!
|
2 |
Batina naa pade u ruke strancima, domovi nai pripadoe tuđincima.
|
3 |
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
|
4 |
Vodu to pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
|
5 |
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
|
6 |
Pruamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
|
7 |
Oci nai zgrijeie i vie ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
|
8 |
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
|
9 |
Kruh svoj donosimo izlaući ivot maču u pustinji.
|
10 |
Koa nam gori kao peć uarena, ognjicom od plamena gladi.
|
11 |
Oskvrnuli su ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
|
12 |
Svojim su rukama vjeali knezove, ni lica staračka nisu potivali.
|
13 |
Mladići su nosili rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
|
14 |
Starci su ostavili vrata, mladići vie ne sviraju na lirama.
|
15 |
Radosti nesta iz naih srdaca, na ples se pretvori u tugovanje.
|
16 |
Pao je vijenac s nae glave, jao nama to zgrijeismo!
|
17 |
Evo zato nam srce boluje, evo zato nam oči se zastiru:
|
18 |
zato to Gora sionska opustje i po njoj se uljaju akali.
|
19 |
Ali ti, Jahve, ostaje zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
|
20 |
Zato da nas zaboravi zauvijek, da nas ostavi za mnoge dane?
|
21 |
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane nae kao to nekoć bijahu.
|
22 |
Il' nas hoće sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
|