| Chapter 11 |
1 |
Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika
|
2 |
i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.
|
3 |
Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti."
|
4 |
Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.
|
5 |
A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"
|
6 |
Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih.
|
7 |
I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.
|
8 |
Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.
|
9 |
I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!
|
10 |
Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
|
11 |
I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
|
12 |
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
|
13 |
Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.
|
14 |
Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.
|
15 |
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
|
16 |
I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.
|
17 |
Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"
|
18 |
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.
|
19 |
A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
|
20 |
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.
|
21 |
Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
|
22 |
Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.
|
23 |
Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!
|
24 |
Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!
|
25 |
No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."
|
26 |
#
|
27 |
I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.
|
28 |
I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?"
|
29 |
A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim.
|
30 |
Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
|
31 |
A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'
|
32 |
Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
|
33 |
I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
|