| Chapter 4 |
1 |
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu slubu, ne malakemo.
|
2 |
Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Boju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
|
3 |
Ako je i zastrto evanđelje nae, u onima je zastrto koji propadaju:
|
4 |
u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Boja.
|
5 |
Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vaim poradi Isusa.
|
6 |
Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima naim da nam spoznanje slave Boje zasvijetli na licu Kristovu.
|
7 |
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Boja, a ne od nas.
|
8 |
U svemu pritisnuti, ali ne pritijenjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;
|
9 |
progonjeni, ali ne naputeni; obarani, ali ne oboreni -
|
10 |
uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ivot Isusov u tijelu naem očituje.
|
11 |
Doista, mi se ivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i ivot Isusov očituje u naem smrtnom tijelu.
|
12 |
Tako smrt djeluje u nama, ivot u vama.
|
13 |
A budući da imamo isti duh vjere kao to je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
|
14 |
Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.
|
15 |
A sve je to za vas: da milost - umnoena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
|
16 |
Zato ne malakemo. Naprotiv, ako se na izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
|
17 |
Ta ova malenkost nae časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave
|
18 |
jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.
|